dividènda

im. ž. G dividèndē; mn. N dividènde, G dividéndā/dividèndī gosp. dio dobitka koji se isplaćuje vlasnicima dionica na temelju zaključka godišnje skupštine dioničara

díviti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. dȋvīm se, 3. l. mn. dȋvē se, imp. dívi se, aor. dívih se, imperf. dȋvljāh se, prid. r. dívio se 1. izražavati da se što smatra iznimno lijepim [~ slici] 2. izražavati iznimno poštovanje prema komu ili čemu [~ pjesniku]

dìvīzor

im. m. G dìvīzora; mn. N dìvīzori, G dìvīzōrā v. djelitelj

dȉvljāč

zb. im. ž. G dȉvljāči divlje životinje koje se love ili uzgajaju za lov [niska ~; visoka ~]

dìvljāčkī

prid. G dìvljāčkōg(a); ž. dìvljāčkā, s. dìvljāčkō koji se odnosi na divljake [divljačko urlanje]

dìvljāčki

pril. na način divljaka [~ urlati]

dìvljāk

im. m. G divljáka, V dȉvljāče; mn. N divljáci, G divljákā 1. osoba koja je živjela u plemenu u razdoblju najnižega stupnja razvoja čovječanstva 2. pren. osoba koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša

divljàkinja

im. ž. G divljàkinjē; mn. N divljàkinje, G divljàkīnjā 1. žena koja je živjela u plemenu u razdoblju najnižega stupnja razvoja čovječanstva 2. pren. žena koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša; sin. divljakuša pogr.

divljàkuša

im. ž. G divljàkušē; mn. N divljàkuše, G divljàkūšā pogr. žena koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša; sin. divljakinja pren.

divljáštvo

im. s. G divljáštva 1. najniži stupanj razvoja ljudske zajednice u kojemu se zadovoljavaju samo osnovne životne potrebe 2. svojstvo onoga koji je divlji

dìvljati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dìvljām, 3. l. mn. dìvljajū, imp. dìvljāj, aor. dìvljah, imperf. dìvljāh, prid. r. dìvljao ponašati se divlje, grubo i neodgojeno

dívljēnje

im. s. G dívljēnja 1. izražavanje da se što smatra iznimno lijepim 2. izražavanje iznimnoga poštovanja prema komu ili čemu

dìvljī

prid. G dìvljēg(a); ž. dìvljā, s. dìvljē 1. koji je na najnižemu stupnju kulture ili civilizacije 2. koji ne živi uz ljude i ne koristi ljudima [divlja zvijer]; ant. domaći, pitom, pripitomljen v. pod pripitomiti 3. biol. kojemu čovjek nije svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [divlja ruža]; ant. pitom, plemenit 4. koji nije obrađen ili naseljen, koji je pust [divlja ledina] 5. koji se neodgojeno ili nepristojno ponaša [~ dječak] 6. koji nije u skladu s običajima, pravilima ili zakonima [divlja gradnja; ~ brak]

divljìna

im. ž. G divljìnē pust, divlji kraj koji nije obrađen ni naseljen

dȋvno

pril. na način koji izaziva divljenje [~ izgledati]; sin. krasno

dȉvokoza

im. ž. G dȉvokozē; mn. N dȉvokoze, G dȉvokōzā zool. dvopapkar preživač unatrag zavinutih rogova koji živi u planinskim krajevima

divòta

im. ž. G divòtē; mn. N divòte, G divótā 1. svojstvo onoga što je divno [~ prizora] 2. ono što je divno [To je ~!]; sin. krasota; ant. grozota, strahota

dȉvovskī

prid. G dȉvovskōg(a); ž. dȉvovskā, s. dȉvovskō koji je dojmljive veličine i važnosti [divovsko djelo; ~ posao]

dìzāč

im. m. G dizáča, V dȉzāču; mn. N dizáči, G dizáčā osoba koja što diže  ~ utega osoba koja se bavi dizanjem utega

dizàčica

im. ž. G dizàčicē; mn. N dizàčice, G dizàčīcā žena koja što diže  ~ utega žena koja se bavi dizanjem utega

dizàčičin

prid. G dizàčičina; ž. dizàčičina, s. dizàčičino koji pripada dizačici

dìzajn

im. m. G dìzajna estetsko oblikovanje proizvoda

dizàjner

im. m. G dizàjnera, V dizàjneru; mn. N dizàjneri, G dizàjnērā osoba koja estetski oblikuje proizvode

dizàjnerica

im. ž. G dizàjnericē; mn. N dizàjnerice, G dizàjnerīcā žena koja estetski oblikuje proizvode

dizàjneričin

prid. G dizàjneričina; ž. dizàjneričina, s. dizàjneričino koji pripada dizajnerici

dizàjnerskī

prid. G dizàjnerskōg(a); ž. dizàjnerskā, s. dizàjnerskō koji se odnosi na dizajnere i dizajniranje [dizajnerska haljina; ~ proizvod]

dizajnírānje

im. s. G dizajnírānja estetsko oblikovanje proizvoda

dizajnírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. dizàjnīrām, 3. l. mn. dizajnírajū, imp. dizàjnīrāj, aor. dizajnírah, imperf. dizàjnīrāh, prid. r. dizajnírao, prid. t. dizàjnīrān estetski oblikovati proizvode

dȉzalica

im. ž. G dȉzalicē; mn. N dȉzalice, G dȉzalīcā stroj koji podiže i premješta teške predmete na gradilištu

dȉzalo

im. s. G dȉzala; mn. N dȉzala, G dȉzālā tehn. uređaj za dizanje i spuštanje ljudi i tereta u višekatnicama; sin. lift razg.

dȉzānje

im. s. G dȉzānja 1. pomicanje, premještanje čega s nižega na viši položaj; sin. podizanje; ant. skidanje, spuštanje 2. pomicanje, premještanje čega iz vodoravnoga u uspravni ili prema uspravnome položaju, uspravljanje ili usmjeravanje prema gore; sin. podizanje; ant. spuštanje 3. pokretanje, poticanje mnoštva da što učini; sin. podizanje 4. stvaranje građevine kopanjem temelja, zidanjem i stavljanjem pod krov; sin. izgrađivanje, podizanje; ant. rušenje 5. preuzimanje (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji); sin. podizanje 6. činjenje čega višim ili većim, povećavanje visine ili vrijednosti čemu; sin. podizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 7. ustajanje iz kreveta nakon buđenja 8. ustajanje i napuštanje kojega mjesta 9. premještanje s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto; sin. penjanje, podizanje, uspinjanje; ant. silaženje, spuštanje 10. postajanje višim; sin. podizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 11. započinjanje pobune ili ustanka; sin. podizanje, ustajanje

dȉzati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dȉžēm, 3. l. mn. dȉžū, imp. dȉži, aor. dȉzah, imperf. dȉzāh, prid. r. dȉzao, prid. t. dȉzān 1. pomicati, premještati što s nižega na viši položaj [~ knjigu na policu]; sin. podizati; ant. skidati, spuštati 2. pomicati, premještati što iz vodoravnoga u uspravni ili prema uspravnome položaju, uspravljati, usmjeravati prema gore [~ brklju]; sin. podizati; ant. spuštati 3. pokretati, poticati mnoštvo da što učini [~ ljude na ustanak]; sin. podizati 4. stvarati građevinu kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. graditi, izgrađivati, podizati; ant. rušiti 5. preuzimati (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji) [~ nalaze; ~ plaću]; sin. podizati 6. činiti što višim ili većim, povećavati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. podizati, povisivati; ant. obarati, snizivati, snižavati, spuštati • dȉzati se povr. 1. ustajati iz kreveta nakon buđenja [~ se u osam] 2. ustajati i napuštati koje mjesto [~ se od stola] 3. premještati se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ se na stolac]; sin. penjati se, podizati se v. pod podizati, uspinjati se; ant. spuštati se v. pod spuštati 4. a. 3. l. postajati višim [Diže se temperatura.; Diže se voda.]; sin. podizati se v. pod podizati, povisivati se v. pod povisivati, rasti; ant. snizivati se v. pod snizivati, snižavati se v. pod snižavati, spuštati se v. pod spuštati b. 3. l. naglo nastajati [Diže se oluja.]; sin. podizati se v. pod podizati c. započinjati pobunu ili ustanak, suprotstavljati se čemu [~ se na ustanak; ~ se protiv agresora]; sin. podizati se v. pod podizati, ustajati pren.; Vidski parnjaci: dići, dignuti

dízel

im. m. G dízela kem. tekuća frakcija nafte, plinsko ulje koje služi kao gorivo za strojeve s Dieselovim motorom

dízelskī

prid. G dízelskōg(a); ž. dízelskā, s. dízelskō koji se odnosi na dizel [dizelsko gorivo]

dizentèrija

im. ž. G dizentèrijē med. crijevna zaraza popraćena učestalim proljevom; sin. (griža, srdobolja)

djèca

zb. im. ž. G djècē, DL djȅci, A djȅcu, V djȅco skup koji čine dva djeteta ili više njih

djèčāčkī

prid. G djèčāčkōg(a); ž. djèčāčkā, s. djèčāčkō koji se odnosi na dječake [dječačke igre; ~ snovi]

djèčāk

im. m. G dječáka, V djȅčāče; mn. N dječáci, G dječákā muško dijete do petnaeste godine; sin. dečko razg.; ant. djevojčica

dječáštvo

im. s. G dječáštva razdoblje života muškarca od svršetka djetinjstva do početka mladenaštva, dječačko doba života

djèčjī

prid. G djèčjēg(a); ž. djèčjā, s. djèčjē 1. koji se odnosi na djecu [~ snovi]; sin. (djetinji) 2. koji je namijenjen djeci [dječja hrana; ~ bicikl]

djȅd

im. m. G djȅda; mn. N djȅdovi, G djȅdōvā 1. očev ili majčin otac [~ po ocu; ~ po majci] 2. pren. muškarac koji ima mnogo godina, koji je u visokoj životnoj dobi; sin. starac; ant. baka

djȅdovina

im. ž. G djȅdovinē 1. naslijeđe koje je ostalo od djeda ili djedova 2. pren. mjesto odakle tko potječe, gdje su živjeli čiji predci

djȅlātan

prid. G djȅlātna; odr. djȅlātnī, G djȅlātnōg(a); ž. djȅlātna, s. djȅlātno koji djeluje, koji što čini, radi ili stvara [politički ~]; sin. aktivan; ant. neaktivan, nedjelatan, pasivan

djȅlatnī

prid. G djȅlatnōg(a); ž. djȅlatnā, s. djȅlatnō koji je u stalnoj službi, koji nije u mirovini [~ časnik]; sin. aktivni; ant. umirovljeni

djȅlatnica

im. ž. G djȅlatnicē; mn. N djȅlatnice, G djȅlatnīcā žena koja za plaću djeluje na određenome javnom području [javna ~; zdravstvena ~]; sin. radnica

djȅlatničin

prid. G djȅlatničina; ž. djȅlatničina, s. djȅlatničino koji pripada djelatnici; sin. radničin

djȅlatnīk

im. m. G djȅlatnīka, V djȅlatnīče; mn. N djȅlatnīci, G djȅlatnīkā osoba koja za plaću djeluje na određenome javnom području [javni ~; zdravstveni ~]; sin. radnik

djȅlatnōst

im. ž. G djȅlatnosti, I djȅlatnošću/djȅlatnosti; mn. N djȅlatnosti, G djȅlatnostī područje rada, ono čime se tko bavi, što mu je posao [gospodarske djelatnosti; ugostiteljska ~]  primarne djelatnosti djelatnosti kojima su se ljudi najprije organizirano bavili, a obuhvaćaju poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo; sekundarne djelatnosti djelatnosti kojima su se ljudi organizirano bavili nakon primarnih djelatnosti, a obuhvaćaju industriju, rudarstvo, građevinarstvo, energetiku i proizvodno obrtništvo; tercijarne djelatnosti djelatnosti kojima države stvaraju dobit uglavnom pružanjem usluga, a obuhvaćaju promet, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo, financije i uslužno obrtništvo; kvartarne djelatnosti djelatnosti kojima države stvaraju uvjete za razvoj ostalih djelatnosti, a obuhvaćaju zdravstvo, sudstvo, obrazovni sustav, policiju i vojsku

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga